pȉskav

prid. G pȉskava; odr. pȉskavī, G pȉskavōg(a); ž. pȉskava, s. pȉskavo; komp. piskàvijī koji je veoma visok, tanak [~ glas; ~ zvuk]; sin. piskutav

pȉskavac

im. m. G pȉskāvca; mn. N pȉskāvci, G pȉskavācā gram. piskavi suglasnik (c, z, s); sin. (sibilant)

piskùtati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. piskùtām/pìskućēm, 3. l. mn. piskùtajū/pìskućū, imp. piskùtāj/piskùći, aor. piskùtah, imperf. pìskutāh, prid. r. piskùtao isprekidano ispuštati piskove; sin. piskati

piskùtav

prid. G piskùtava; odr. piskùtavōg(a); ž. piskùtava, s. piskùtavo; odr. piskutàvijī koji je veoma visok, tanak [~ glas; ~ zvuk]; sin. piskav

pȉsmen

prid. G pȉsmena; odr. pȉsmenī, G pȉsmenōg(a); ž. pȉsmena, s. pȉsmeno; komp. pismènijī 1. koji zna čitati i pisati [~ čovjek] 2. pren. a. koji pravilno piše, koji zna gramatiku i pravopis [~ novinar] b. koji je napisan u skladu s gramatikom i pravopisom [~ tekst]; ant. nepismen

pȉsmenī

prid. G pȉsmenōg(a); ž. pȉsmenā, s. pȉsmenō koji se odnosi na pismo, koji je izražen pismom [pismena zadaća; ~ rad; pismeno izvješće]; ant. usmeni

pȉsmeno

pril. komp. pismènijē 1. u skladu s pravopisom i gramatikom [~ sastaviti dopis]; ant. nepismeno 2. pismom ili dopisom [~ izvijestiti]

pȉsmenōst

im. ž. G pȉsmenosti, I pȉsmenošću/pȉsmenosti osobina onoga koji je pismen ili svojstvo onoga što je pismeno; ant. nepismenost

písmo

im. s. G písma; mn. N písma, G pȋsāmā 1. sustav dogovorenih grafičkih znakova koji bilježe glasove, slogove ili riječi [arapsko ~; glagoljično ~; hrvatsko ~; latinično ~] 2. sustav vidljivih znakova koji služi za prenošenje poruka [klinasto ~; slikovno ~; slogovno ~] 3. pisani tekst koji se stavlja u omotnicu s adresom onoga kojemu je upućen [~ prijatelju]; sin. list zast.  otvoreno ~ pisani tekst upućen određenoj osobi ili osobama dostupan javnosti; Sveto ~ rel. knjiga koju kršćani smatraju svetom i glavni je izvor njihove vjere; sin. Biblija ♦ Sveto ~ nešto najvažnije, nešto u što se ne sumnja

pismòhrana

im. ž. G pismòhranē; mn. N pismòhrane, G pismòhrānā v. arhiva

pismònoša

im. m. G pismònošē; mn. N pismònoše, G pismònōšā zast. v. poštar

pismòznanac

im. m. G pismòznānca, V pismòznānče; mn. N pismòznānci, G pismòznanācā rel. osoba koja prepisuje, proučava ili tumači Sveto pismo u židovstvu

pismoznánčev

prid. G pismoznánčeva; ž. pismoznánčeva, s. pismoznánčevo koji pripada pismoznancu, osobi koja prepisuje, proučava i tumači Sveto pismo u židovstvu

pȉsta

im. ž. G pȉstē; mn. N pȉste, G pȋstā/pȉstī posebno uređena staza za slijetanje i polijetanje zrakoplova

píščev

prid. G píščeva; ž. píščeva, s. píščevo koji pripada piscu

píštati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. píštīm, 3. l. mn. píštē, imp. píšti, aor. píštih, imperf. píštāh, prid. r. píštao proizvoditi pisak [Lokomotiva pišti.]

pìštōlj

im. m. G pištólja; mn. N pištólji, G pištóljā vojn. vatreno oružje kratke cijevi za pucanje iz ruke bez oslonca; sin. samokrijes zast.

pȉta

im. ž. G pȉ; mn. N pȉte, G pȋ jelo od tankih listova tijesta između kojih se stavlja nadjev [~ od sira; ~ od jabuka]

pȉtak

prid. G pìtka; odr. pìtkī, G pìtkōg(a); ž. pìtka, s. pȉtko; komp. pìtkijī 1. pozitiv koji se može piti, koji je dobar za piće [pitka voda] 2. koji ima ugodan okus, koji se lako pije [pitko vino]

pítalica

im. ž. G pítalicē; mn. N pítalice, G pítalīcā zagonetka u kojoj se postavlja pitanje i traži odgovor

pítānje

im. s. G pítānja; mn. N pítānja, G pítānjā 1. riječi ili rečenica kojima se pita i na koje se očekuje odgovor [odgovarati na ~; postaviti ~]; sin. upit; ant. odgovor 2. ono o čemu se govori, razgovara, ono čemu se traži rješenje [~ čistoće okoliša]; sin. problem ♦ doći u ~ biti ugrožen, biti izložen opasnosti; dovesti što u ~ pobuditi sumnju u što, izložiti što opasnosti, ugroziti što; ~ života i smrti važno (odlučujuće, životno, sudbonosno) pitanje; praviti ~ oko čega stvarati probleme oko čega, stavljati prigovore na što

pítati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. pȋtām, 3. l. mn. pítajū, imp. pȋtāj, aor. pítah, imperf. pȋtāh, prid. r. pítao, prid. t. pȋtān 1. prijel. a. obraćati se komu tražeći odgovor [~ koga koliko je sati]; sin. (postavljati pitanje) v. pod postavljati; ant. odgovarati b. provjeravati čije znanje i sposobnost postavljanjem pitanja [~ biologiju; ~ matematiku]; sin. ispitivati; ant. odgovarati 2. neprijel. tražiti obavijesti o kome ili čemu [~ za svoje prijatelje] • pítati se povr. usmjeravati misli na što kako bi se donio sud ili mišljenje o čemu [~ se o smislu postojanja]; sin. razmišljati

pȉti

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. pȉjēm, 3. l. mn. pȉ, imp. pȋj, aor. pȉh, imperf. pȉjāh, prid. r. m. pȉo, ž. píla, s. pȋlo, mn. pȋli, prid. t. pìjen, pril. s. pȉjūći, pril. p. pȋvši 1. prijel. a. unositi tekućinu u usta i gutati [~ čaj; ~ limunadu]; sin. (konzumirati), (uzeti tekućinu) v. pod uzeti, (uzimati tekućinu) v. pod uzimati b. uzimati kakav lijek [~ antibiotik; ~ sirup protiv kašlja] 2. neprijel. prekomjerno konzumirati alkoholna pića [On mnogo pije.; Prestao je ~.]

pȉtkōst

im. ž. G pȉtkosti, I pȉtkošću/pȉtkosti svojstvo onoga što je pitko

pìtom

prid. G pitòma; odr. pìtomī, G pìtomōg(a); ž. pitòma, s. pitòmo; komp. pitòmijī 1. koji živi uz ljude i koristi ljudima [pitoma životinja]; sin. domaći, pripitomljen v. pod pripitomiti; ant. divlji 2. biol. kojemu je čovjek svjesnim odabirom odredio obilježja vrste [pitoma ruža]; sin. plemenit; ant. divlji 3. pren. koji je svojim prirodnim značajkama ugodan za prebivanje [~ kraj]

pitómac

im. m. G pitómca, V pȉtōmče; mn. N pitómci, G pìtōmācā dijete ili mladić koji se odgaja i školuje u zavodu u kojemu stalno boravi [~ vojne akademije]

pitómčev

prid. G pitómčeva; ž. pitómčeva, s. pitómčevo koji pripada pitomcu

pitòmica

im. ž. G pitòmicē; mn. N pitòmice, G pitòmīcā djevojčica ili djevojka koja se odgaja i školuje u zavodu u kojemu stalno boravi

pitòmičin

prid. G pitòmičina; ž. pitòmičina, s. pitòmičino koji pripada pitomici

pìtomōst

im. ž. G pìtomosti, I pìtomošću/pìtomosti osobina onoga koji je pitom ili svojstvo onoga što je pitomo

pìtōn

im. m. G pitóna; mn. N pitóni, G pitónā zool. snažna zmija koja plijen usmrćuje davljenjem, razmnaža se polaganjem jaja, a živi u Africi, Aziji i Australiji [azijski ~; mrežasti ~]

pívnica

im. ž. G pívnicē; mn. N pívnice, G pívnīcā ugostiteljski prostor u kojemu se poslužuje jelo i pivo

pȋvo

im. s. G pȋva; mn. N pȋva, G pȋ alkoholno piće koje se dobiva od ječma, hmelja, kvasca i vode [svijetlo ~; tamno ~]

pivòvara

im. ž. G pivòvarē; mn. N pivòvare, G pivòvārā pogon za preradbu piva

pȋvskī

prid. G pȋvskōg(a); ž. pȋvskā, s. pȋvskō koji se odnosi na pivo [pivska krigla; ~ trbuh]

pizza

im. ž. G pizze; mn. N pizze, G pizza jelo od tanka valjana okrugla tijesta s nadjevom od sira, šunke, gljiva, rajčice i dr. [peć za pizzu]

pjȅga

im. ž. G pjȅ, DL pjȅgi; mn. N pjȅge, G pjȇ 1. obojena točka na koži [pjege na licu] 2. točka ili mjesto koje se bojom razlikuje od površine na kojoj se nalazi [životinja s crnim pjegama]; sin. mrlja  očna ~ dio stanice nekih praživotinja koji prima svjetlosne podražaje; slijepa ~ mjesto na mrežnici gdje očni živac izlazi iz oka i koje je potpuno neosjetljivo na svjetlost; žuta ~ središnji dio mrežnice na koji se fokusira slika predmeta koji se gleda

pjȅgav

prid. G pjȅgava; odr. pjȅgavī, G pjȅgavōg(a); ž. pjȅgava, s. pjȅgavo; komp. pjegàvijī koji ima pjege, koji je osut pjegama [pjegava koža; ~ nos]

pjȅna

im. ž. G pjȅ; mn. N pjȅne, G pjȇ 1. nakupina mjehurića na površini tekućine [morska ~; ~ od sapunice; kupati se u pjeni] 2. gusta pljuvačka koja se čovjeku ili životinji skuplja na ustima zbog bolesti, umora ili napora [Izbila mu je ~ na usta.] 3. smjesa tvari koje pod pritiskom izlaze iz posude [~ za brijanje; ~ za gašenje vatre]

pjȅnast

prid. G pjȅnasta; odr. pjȅnastī, G pjȅnastōg(a); ž. pjȅnasta, s. pjȅnasto koji je poput pjene

pjȅniti se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. pjȅnīm se, 3. l. mn. pjȅnī se, imp. pjȅni se, aor. pjȅnih se, imperf. pjȅnjāh se, prid. r. pjȅnio se 1. stvarati pjenu [More se pjeni.] 2. pren., razg. pokazivati ljutnju ili bijes [Zašto se stalno pjeniš?]

pjenúšac

im. m. G pjenúšca; mn. N pjenúšci, G pjènūšācā pjenušavo vino nalik na šampanjac

pjenùšati se

gl. nesvrš. povr. prez. 3. l. jd. pjenùšā se, 3. l. mn. pjenùšajū se, aor. 3. l. jd. pjȅnušā se, imperf. 3. l. jd. pjenùšāše se, prid. r. pjenùšao se postajati pjenušavim [Vino se pjenuša.]

pjenùšav

prid. G pjenùšava; odr. pjenùšavī, G pjenùšavōg(a); ž. pjenùšava, s. pjenùšavo koji se pjenuša

pjèskār

im. m. G pjeskára, V pjȅskāru/pjȅskāre; mn. N pjeskári, G pjeskárā osoba koja se bavi pjeskarstvom

pjeskárev

prid. G pjeskáreva; ž. pjeskáreva, s. pjeskárevo koji pripada pjeskaru; sin. pjeskarov

pjeskàrica

im. ž. G pjeskàricē; mn. N pjeskàrice, G pjeskàrīcā žena koja se bavi pjeskarstvom

pjeskàričin

prid. G pjeskàričina; ž. pjeskàričina, s. pjeskàričino koji pripada pjeskarici

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga